Konačno je gotova
Bilo je malo muke, jer sam prvi put radila rukave, na neki svoj način, bez šeme. Na kraju – zadovoljna. Najviše mi se dopadaju spiralne trake koje se vezuju.
šema:
… Započeti novi radovi…
Majica za mene:
Možda haljina za mene:
Konačno je gotova
Bilo je malo muke, jer sam prvi put radila rukave, na neki svoj način, bez šeme. Na kraju – zadovoljna. Najviše mi se dopadaju spiralne trake koje se vezuju.
šema:
… Započeti novi radovi…
Majica za mene:
Možda haljina za mene:
Obećala sam Dudi da ću postaviti fotografiju kako napreduje mamina bluza. Za sada je dostigla polovinu leđa.

Verovatno bi leđa već bila gotova, da mi u međuvremenu stalno ne padaju ratničke ideje, koje su takođe još uvek nezavršene.

Zeleni komplet namenjen je mojoj mami, koja je za poziranje pristala da da samo ruku. Urađen je u V-bodu (čije uputstvo možete pogledati ovde), koji mi je omiljen za izradu šala, jer se od tanje vunice dobije bogat šal. Taj bod sam koristila i za crveni komplet.
Crvene zepe u toku rada nikom nisu bile namenjene. Bile su prve koje sam radila, pa nisam ni znala koji broj će biti.
Obzirom da je ispao broj 36, dobila ih je mama devojčice iz prethodnog posta – Lela.
Тема: Rubric. Блог на WordPress.com.